Prvi put na moru

Ljetni dani prolazili su mi kod kuće sporo i polako. Već mi je pomalo postajalo dosadno kad su mi javili iz Klasja da ima jedno slobodno mjesto i da mogu ići na more. Bio sam presretan. Nije me zanimalo ni kamo idemo ni koliko ostajemo. Nisam nikada bio na moru. Samo sam slušao o toj slanoj vodi, a sada ću se i ja malo osoliti. Zamišljao sam da će more biti hladno, ali sam se tješio da ću sigurno imati super društvo pa će mi biti lakše.

Bio sam jako uzbuđen zbog puta, a trebali smo putovati 12 sati. Nakon upoznavanja s grupom odmah sam zaspao. Često smo stajali na putu pa sam se budio. Kad smo stigli, bio sam presretan. Jedva sam čekao da se smjestimo i uđemo u more. To je bio super osjećaj. More je tako plavo i prekrasno. Naučio sam plivati u Belom Manastiru na Dunavu pa se nisam bojao dubine. Smrzavao sam se svaki put kad sam ulazio u vodu, ali poslije nisam htio izaći. Plima i oseka stalno se mijenjaju. Učio sam o tome, ali nisam znao da je ovako čudno. Kad je bila plima, skakao sam na glavu s mola. Navečer smo išli u šetnje i na sladoled. Cijelo smo se vrijeme ovdje zezali. Cure iz Osijeka bile su mi super i stalno su me zadirkivale. Svidjelo mi se ovdje jer su ljudi prijazni i veseli. Svi se žele upoznati. Nekad smo se mi dečki i posvađali oko cura, ali i odmah pomirili. Svaki se dan na kraju pretvorio u uzbudljivu avanturu. Upoznali smo se i s djecom iz doma u Kaštelu. Igrali smo nogomet s njima. Oni su bili prejaki za nas, ali ipak smo ih jednom dobili… ha ha ha…

Nakon nekoliko dana uslijedio je pravi šok. Baš sam se lijepo uklopio i uživao kad sam čuo riječi naših odgajateljica: „Sutra se vraćamo u Osijek.“ Nisam mogao vjerovati. Želio sam ostati još, još. Kako da idem kući i ostavim ovu ljepotu? Pa tek smo došli! Odjednom sam se rastužio i sakrio u sobu. Djevojke su me pronašle i tješile. Malo sam se smirio jer nas je čekao još izlet u Split. Tamo je također bilo super. Velika luka, ogromni brodovi, puno ljudi… Nemam riječi. Odgajateljica je rekla da će nagodinu opet ići na more ona djeca koja to svojim ponašanjem i školskim uspjehom zasluže. Vjerujte da ću se potruditi da prođem s 5+.

 

Drago

Sjećamo se ljeta

Jesen je, postaje hladnije, kiša pada… Ovo godišnje doba nerijetko nam uskraćuje dobro raspoloženje. Kako bismo se razveselili, a možda malo i ugrijali, prisjetimo se proteklog ljeta:

Predškolci su bili u Puli,

školarci u Kaštel Lukšiću,

a neki su sudjelovali na Svjetskom nogometnom prvenstvu dječjih domova u Varšavi.

Bilo nam je zabavno, veselo i – toplo.

 

Hoću, želim, mogu!

Obilježili smo Dan djevojčica i u Ružinoj

Odmah s ulaza u dnevni boravak djevojaka u Ružinoj na jednom plakatu stoje velike i značajne riječi: “Hoću, mogu i želim”. One su motivacija, inspiracija i želja da naše djevojke mogu, bez obzira na to iz kojih obitelji dolaze, odlučiti i odabrati živjeti bolje i kvalitetnije u svojoj budućnosti. Kroz prikazanu prezentaciju imale su priliku vidjeti u kojim uvjetima uče, rade, kakvu odjeću nose i kako žive njihove vršnjakinje u svijetu: mnoge su od njih u nevoljama, problemima i krizama, mnoge ponižavaju, iskorištavaju i izrabljuju. Konkretne priče, slike i događaji pomalo su i rastužili naše djevojke te su na kraju rekle da suosjećaju s njima.

Ovom prezentacijom, kao i radionicom koja je uslijedila, kroz koju su djevojke izrazile svoje osobne želje vezane za svoju budućnost, svoje korisnice željele smo potaknuti na odlučnost i ustrajnost u završavanju škole i osvijestiti podršku koju mogu dobiti od nas, ali i jedne od drugih, kako bi se jednog dana mogle osamostaliti i ostvariti sve svoje potencijale.

Tete Dijana i Ela

Mljac! Njami! Molim još!

Ovih se dana u Osijeku širi miris peciva, pereca i svježe pečenog kruha.

Škole, vrtići, udruge, bake, mame i tete motivirale su svoju djecu da

zajedno zasuču rukave, uzmu brašna, kvasca, malo soli i vode i iskoriste

svoju maštu i tada nastaju prava mala jestiva remek djela.

Na školskom odjelu  u Podružnici teta Alisa potrudila se s korisnicima umijesiti i

napraviti prekrasne i ukusne kiflice, mašnice i sovice. Od djece se čulo: “Mljac! Njami! Ja bih još, molim još!”.

Zahvalni smo jer svaki dan imamo pun stol razne  i zdrave hrane tako da nam

je obilježavanje Dana kruha bio ne samo izazov nego i pravo zadovoljstvo.

Teta Alisa i djeca

 

Obilježili smo Dan djevojčica

Uvijek u listopadu proslavljamo Dan djevojčica kao što to rade diljem svijeta oni kojima je stalo da djeca žive i odrastaju zdravo, sigurno, sretno i u  mirnom okruženju. Uz glazbu gledali smo prezentaciju o tome kako žive djeca u nevoljama, o riziku, krizama i ratu. Zatim je teta Dijana imala radionicu baš za nas djevojke i potakla nas da se osjećamo dobro u svojoj koži. Usput smo same svojim rukama napravile, ali i u slast pojele, roščiće od pekmeza.

 

Izlet antunovačkih poludnevaca

Naši poludnevci iz Antunovca početak jeseni obilježili su odlaskom na izlet u Kopački rit. Obišli su različite dijelove parka, a prvo su se uputili novom drvenom šetnicom – kroz trsku i močvaru – preko jezera Mali Sakadaš. Stali su kraj svakog odmorišta te se upoznali s biljnim i životinjskim vrstama koje obitavaju na tom staništu. Djeca su osluškivala pjev ptica, a najviše su im se svidjeli labudovi. Na kraju su večerali na mjestu predviđenom za objedovanje. Djeca su bila oduševljena!

Udruga DAŠA u Klasju

Članovi udruge Dajmo im šansu – DAŠA donirali su nam prehrambene proizvode, didaktičke igračke i školski pribor te sedam ulaznica za Cinestar. Odlučili smo se za najnoviji nastavak filma o Bridget Jones. Sjajno smo se zabavili!

Hvala udruzi DAŠA na divnoj inicijativi.

 

Dobili smo školski pribor

Primili smo donaciju školskog pribora za naše poludnevce iz Ureda zastupnika u Europskom parlamentu, od gospodina Tonina Picule. Od srca zahvaljujemo.