Centar za pružanje usluga u zajednici Klasje Osijek u okviru je Kampanje o udomiteljstvu u kolovozu prošle godine proveo istraživanje u kojem su ispitivana mišljenja i stavovi prema ovom  obliku alternativne skrbi za djecu. Kampanja o udomiteljstvu provodi se s ciljem poticanja i  promoviranja udomiteljstva kao alternativnog oblika skrbi za djecu, a u okviru projekta Podržimo  i osnažimo dijete i obitelj (referentna oznaka UP.02.2.2.05.0006) koji sufinancira Europska unija  iz Europskog socijalnog fonda (ESF).  

U istraživanju je sudjelovalo ukupno 334 sudionika, od čega je 80.2% (268 sudionika) ženskog  spola, a 19.8% (66) muškog spola. Istraživanje je bilo anonimno, a sudionici se razlikuju po dobi,  obrazovanju, radnom statusu i mjestu stanovanja. Većinski dio uzorka čine sudionici koji su u dobi  od 30 do 49 godina (67.7%), oni koji su zaposleni (više od 80%) te oni koji žive na području Osječko-baranjske županije.  

Rezultati su pokazali da su sudionici na različite načine upoznati s udomiteljstvom kao oblikom alternativne skrbi za djecu – 49.5% putem medija, 21.6% – preko prijatelja ili poznanika koji su  udomitelji, 17.6% – radi u sustavu socijalne skrbi ili se kroz svoj posao susreće s udomiteljstvom,  10% – iz osobnog iskustva, a 12.8% ne zna ništa o udomiteljstvu.  

S obzirom na iskustvo s udomljavanjem, 51.5% sudionika poznaje nekoga tko se odlučio na  udomljavanje, a 44.6% sudionika je razmišljalo o udomiteljstvu (47.4% žena, 33.3%  muškaraca).  

Ispitivanjem stavova, stupnja znanja i informiranosti sudionika o udomljavanju, pokazalo se da 52.1% sudionika smatra da je udomiteljstvo put k posvojenju, što je je jedno od vrlo raširenih  pogrešnih uvjerenja, a može se staviti u vezu s time da je gotovo polovica sudionika o  udomljavanju čula samo iz medija. Nadalje, 53% sudionika smatra da informacije o  mogućnostima udomljavanja nisu lako dostupne, no primijećeno je kako sudionici kojima je  najviši završeni stupanj obrazovanja srednja škola u većem postotku smatraju da su informacije lako dostupne (17.2%), od onih koji imaju više obrazovanje (11.4-5%). Da je potrebna dodatna  edukacija da bi osoba postala udomitelj, smatra 82.3% sudionika.  

S druge strane, postoje određeni nesrazmjeri u informiranosti sudionika. Tako je prisutan  nesrazmjer u mišljenju da udomitelji imaju stalnu podršku stručnjaka pri obavljanju udomiteljstva, gdje njih 35.9% smatra da udomitelji imaju takav oblik podrške, a 18.3% smatra  da nemaju. Nesrazmjer postoji i u mišljenju da udomitelji mogu u svakom trenutku odustati od  udomljavanja, gdje 32.4% sudionika misli da mogu, a 16.1% misli da ne mogu. Također, 23.7%  sudionika smatra da udomitelji mogu birati dijete koje će udomiti, a 35.1% njih se ne slaže s  navedenim. Kako udomljena djeca imaju kontakt s biološkim roditeljima slaže se 34.8% sudionika,  a ne slaže 17.1% sudionika. 26.4% misli da udomljena djeca ostaju u obitelji do svoje  punoljetnosti, a 31.8% to ne misli. Ostatak sudionika niti se slaže niti se ne slaže s ovih pet tvrdnji,  što može posvjedočiti o tome kako sudionici nemaju dovoljno informacija o postupku  udomljavanja kako bi odgovorili na pitanja. Prema tome, slaba informiranost i neznanje mogu  potaknuti eventualne predrasude. 

Nadalje, 60.2% sudionika misli da samac može biti udomitelj. Uz to, 41.5% sudionika ne slaže se  s tvrdnjom da udomiteljska obitelj odlučuje o uključenosti biološke obitelji u život udomljenog  djeteta.  

Slaganje 66.1% sudionika o tome kako djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi žive bolje  u udomiteljskim obiteljima, nego domovima; 82% o tome kako udomljena djeca razvijaju  emocionalnu povezanost s udomiteljima te 79% kako udomljavanje pruža osjećaj  zadovoljstva i ispunjenosti izražavaju izuzetno pozitivne stavove sudionika prema  udomiteljstvu.  

50.6% sudionika ne smatra da su osobe koje imaju vlastitu djecu bolji udomitelji. Uz to, 34.5%  sudionika misli da osobe koje nemaju vlastite djece češće postaju udomitelji, dok 20.1% sudionika  to ne smatra, a ostatak sudionika se ni slaže ni ne slaže s navedenim.  

Vezano uz često raširene predrasude o udomiteljstvu, 21.4% sudionika smatra da se udomitelji  na udomiteljstvo odlučuju iz financijskih razloga, dok 7.2% sudionika smatra da udomitelji  iskorištavaju udomljenu djecu. Bez obzira što stupanj slaganja s navedenim nije visok,  raširenost takve predrasude može doprinijeti negativnim stavovima prema udomiteljstvu.  Primijećeno je da je neslaganje s tim stavom zastupljenije kod sudionika koji imaju mjesečna  primanja iznad 7000 kn (24.3%), nego kod sudionika nižih primanja (17.3%).  

Nadalje, prilično je raširen stav kako udomljena djeca često nisu prihvaćena u društvu, s  čime se slaže 20.7% sudionika. Slaganje s ovom tvrdnjom znatno je zastupljenije kod žena  (23.9%), nego kod muškaraca (7.6%).  

Zaključno, dobivena su različita mišljenja o tome što bi pomoglo da udomiteljstvo postane  najrašireniji oblik skrbi za djecu: 68.3% sudionika smatra da je to više stručne podrške, 64.4%  smatra da je to jednostavnija procedura postajanja udomiteljem, 60.5% veće razumijevanje  društva o tome što je udomiteljstvo, 52.7% manje dokumentacije, 45.2% smatra kako su to  povlastice za udomiteljsku obitelj, 35.3% veće razumijevanje institucija prema udomiteljskim  obiteljima, dok 22.2% smatra da je to manji broj smještene djece u udomiteljskim obiteljima.  Također, najmanje zastupljen odgovor je veća novčana naknada, što je navelo 18.6% sudionika.  Manji dio sudionika ponudilo je druge odgovore, poput veće kontrole udomitelja, omogućavanje  udomljavanja istospolnim parovima, više javno dostupnih informacija itd.  

Analizu istraživanja pripremile: Ivana Milas (Nansen Dijalog Centar) i Sara Grbešić