Obiteljsko je okruženje najprirodnije za rast i razvoj djece. No ponekad u obitelji ne postoje uvjeti za pravilnu brigu o djetetu te se radi zaštite njegovih prava dijete mora izdvojiti iz obitelji. Najčešći su razlozi izdvajanja djeteta iz obitelji: zanemarivanje djeteta, poremećeni obiteljski odnosi, siromaštvo, napuštanje ili zlostavljanje djeteta te kronična bolest ili smrt roditelja. U Hrvatskoj (i u drugim europskim zemljama) najčešći oblik skrbi za djecu u prošlosti su preuzimale ustanove. Od pedesetih godina prošlog stoljeća intenzivno se radi na deinstitucionalizaciji, tj. traženju drukčijih oblika skrbi za djecu izvan institucija. Tako se razvijaju nove usluge u zajednici usmjerene prevenciji izdvajanja djece iz obitelji i pružanju izvaninstitucijskih oblika smještaja za djecu koja ipak moraju biti izdvojena iz obitelji.
Jedan od takvih oblika smještaja jesu udomiteljske obitelji. Udomiteljske obitelji djetetu pružaju privremeni smještaj te mu osiguravaju život u obiteljskom okruženju uz pružanje brige, pažnje i ljubavi, potrebnih za zdrav rast i razvoj. U tom se razdoblju roditeljima djeteta pruža pomoć kako bi se uklonili razlozi izdvajanja te kako bi se dijete moglo vratiti u obitelj.
Udomitelji djetetu pružaju svu potrebnu skrb i njegu te mu pružaju osjećaj strukture i sigurnosti, čega je često nedostajalo u njegovoj obitelji. Iskustvo odrastanja u poticajnom obiteljskom okruženju, u kojem djeca imaju uvjete za pravilan razvoj, pomaže im da odrastu u cjelovitu samostalnu osobu i kasnije u životu razvijaju dugoročne socijalne veze, što je djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi obično otežano.
Razvoj i poticanje udomiteljstva samo je jedan dio procesa deinstitucionalizacije. Osnovni je cilj prevencija izdvajanja djeteta iz obitelji razvojem različitih programa osnaživanja i očuvanja obitelji kako bi se obiteljima u riziku pomoglo da zadrže svoju cjelovitost. Razvijaju se usluge savjetovanja i pomaganja obiteljima, usluge poludnevnog i cjelodnevnog boravka te se radi na širenju dostupnih usluga i sadržaja u zajednici kako bi se podržao zdrav razvoj djece i podrška onoj djeci i obiteljima koje imaju poteškoće.
U tom procesu važna je suradnja različitih dionika, uključujući državna tijela, lokalne zajednice, organizacije civilnog društva i vjerske zajednice, kako bi kroz aktivnu komunikaciju i djelovanje pomogle obiteljima u riziku. Svi imamo odgovornost zaštititi djecu i omogućiti im odrastanje u obitelji koja će im pružiti podršku, ljubav, brigu i prihvaćanje. Ako te potrebe ne mogu biti zadovoljene u vlastitoj obitelji, tada se to treba omogućiti u drugom obliku skrbi, kao što je udomiteljska obitelj.