Biološka djeca udomitelja

Biološka djeca udomitelja

U priči o udomiteljstvu malo se priča i općenito bavi biološkom djecom udomitelja, iako je njihova važnost u udomiteljskoj obitelji velika. Biološka djeca u velikoj mjeri utječu na cjelokupno ozračje koje vlada u udomiteljskoj obitelji, na odnose između pojedinih članova obitelji, ali i na prilagodbu udomljenog djeteta. Njihova uključenost i podrška od velike su važnosti za uspješno udomiteljstvo. Iz tog razloga, veoma je važno da  biološka djeca sudjeluju u obiteljskoj odluci o udomiteljstvu te da budu dobro informirana i pripremljena na dolazak drugog djeteta ili djece u njihov dom. Kako bi samo udomljavanje bilo što uspješnije, važno je i biološku djecu uključiti u pripremu za dolazak novog djeteta u obitelj na način da im se omogući da pitaju sve što ih zanima u sigurnom okruženju te da im se pojasni što se od njih očekuje, koja je njihova uloga te što oni mogu očekivati u novonastaloj situaciji. Kako ih se priprema za dolazak djeteta, tako treba naglasiti da je njegov boravak u njihovoj obitelji privremen te ih treba pripremiti i na odlazak djeteta, što također može biti stresno za biološku djecu, naročito kada se povežu s udomljenom djecom. 

Za biološku djecu udomitelja dolazak udomljenog djeteta u obitelj donosi niz promjena u njihovom životu. Od toga da moraju dijeliti stvari i prostor sa do tad nepoznatim djetetom, do promjene obiteljske dinamike i uloga, gdje moraju dijeliti roditeljsku pažnju, ljubav i vrijeme. Osim toga, od biološke djece se često očekuje da budu pozitivni modeli za udomljenu djecu te im se često daju dodatne odgovornosti i obveze. U udomiteljskim obiteljima obično postoje stroža kućna/obiteljska pravila te biološka djeca često osjećaju da su nepravedno, češće i strože disciplinirana od udomljene djece za iste prekršaje. Iz svih tih razloga, kod njih se u nekom trenutku mogu javiti osjećaji nepravde, ljubomore, anksioznosti, zabrinutosti i općenito stresa. 

Također, s obzirom da udomljenja djeca često dolaze iz obitelji s poteškoćama, moramo biti svjesni da će biološka djeca od njih katkad naučiti i previše o zlostavljanjima, zanemarivanjima, ovisnostima i sličnim „tamnim stranama života“ udomljene djece i njihove biološke obitelji. Obzirom da su biološka djeca udomitelja većinom bila zaštićena od takvih negativnih ponašajnih problema, vjerojatno će imati mnogo pitanja vezana za takva ponašanja i jako je bitno da roditelji i/ili stručnjaci odgovore na postavljena pitanja te ponude djetetu objašnjenja u skladu s  njegovom dobi. 

Udomljena djeca često znaju i sama iskazivati negativna ponašanja, kao što su laganje i/ili krađa i slično, što može dovesti do ponašajnih i emocionalnih promjena i kod biološke djece. Ona u tim situacijama znaju pokazivati veću povezanost s roditeljima te iskazivati zabrinutost za sigurnost i blagostanje svojih roditelja. U tim slučajevima mogu postati anksiozna, defenzivna i ljuta zbog načina na koji se udomljena djeca ponašaju prema njihovim roditeljima, što govore o njima i kako im se obraćaju. Njihova svjesnost o tome da udomiteljstvo donosi puno promjena i dodatnog stresa njihovim roditeljima dovodi do toga da oni često ne iznose svoje probleme roditeljima kako ih ne bi dodatno opterećivali. Također, zbog stigme i negativne percepcije drugih o udomiteljstvu te bojazni da ne budu krivo shvaćena, nisu skloni povjeravati se niti svojim prijateljima, vršnjacima, niti učiteljima vezano za poteškoće s kojima se suočavaju kao članovi udomiteljske obitelji.

Iz tog razloga jako je važno da roditelji, ali i stručnjaci, vode računa da biološka djeca udomitelja kontinuirano imaju podršku te mogućnost izražavanja i ventiliranja svojih osjećaja. Važno je omogućiti stručnu pomoć svim članovima udomiteljske obitelji kako bi se smanjio stres i preveniralo izgaranje, kroz upoznavanje s različitim načinima prilagodbe na izazovne situacije. Iako udomitelji često imaju omogućenu stručnu pomoć, ali i razmjenu iskustava kroz udruženja udomitelja i grupe podrške, biološka djeca su često izuzeta iz toga, što nikako nije dobro. 

Unatoč svemu navedenom, bitno je naglasiti da istraživanja govore o puno pozitivnih učinaka udomiteljstva na biološku djecu u vidu učenja odgovornosti, razvoja empatije, tolerancije, bliskosti i prijateljstva, kao i brižnosti i razumijevanja tuđe nesreće, osjećaja zahvalnosti na vlastitoj obitelji te osjećaja ponosa zbog pomaganja drugima. Također, biološka djeca udomitelja češće se i sama odlučuju biti udomitelji u odrasloj dobi. 

Udomiteljstvo je jedan složen i važan poziv, koji utječe na mnoge živote i od velike je važnosti da se vodi računa o dobrobiti svih uključenih, kako udomljene djece i udomitelja, tako i biološke djece udomitelja i samo na taj način pozitivni učinci udomiteljstva su za sve zajamčeni. 

Autor: Danijela Horak, dipl. psiholog