Važnost kontakta između udomljene djece i bioloških roditelja

Važnost kontakta između udomljene djece i bioloških roditelja

Smještaj u udomiteljskim obiteljima osigurava se djeci u situacijama kada njihove biološke obitelji nisu u mogućnosti pružiti im odgovarajuću skrb i kada ostanak u primarnim obiteljima ugrožava dobrobit djece. 

Razlozi izdvajanja mogu biti teška bolest ili smrt roditelja, ali su vrlo često to i neodgovarajuća briga o djetetu (nasilje u obitelji, zanemarivanje djeteta, napuštanje ili zlostavljanje djeteta).

Izdvajanjem djeteta iz primarne obitelji u kojoj je bila ugrožena njegova dobrobit i smještajem u udomiteljsku obitelj djetetu se osigurava sigurnost i uvjeti za pravilan rast i razvoj u zdravom obiteljskom okruženju, ali moramo znati da dijete i dalje ima pravo ostvarivati kontakte s biološkim roditeljima, osim ako se tim susretima ne bi ugrozila njegova dobrobit (u tim situacijama roditeljima je oduzeta roditeljska skrb).

Za to vrijeme biološkim roditeljima Centar za socijalnu skrb i drugi dionici (liječnici, psihoterapeuti, civilne udruge i sl.), pružaju stručnu pomoć i podršku kako bi se obitelj osnažila i stekla uvjete za povratak djeteta u obitelj. Također, pruža im se pomoć i podrška kako bi održavali što kvalitetnije odnose s djecom te stekli kvalitetnu komunikaciju s udomiteljima.

Za djetetov pravilan rast i razvoj jako je važno poticati i održavati kontakte s biološkim roditeljima te omogućiti da se održavaju u sigurnom i podržavajućem okruženju.

NEKI OD RAZLOGA ZAŠTO SU VAŽNI KONTAKTI  UDOMLJENE DJECE S  BIOLOŠKIM RODITELJIMA:

  • pomažu u postizanju osjećaja osobnog identiteta
  • pomažu u razvijanju osjećaja povezanosti s roditeljima, braćom i sestrama
  • pomažu da stvore realističnu sliku o svojoj obitelji, a ne da je idealiziraju
  • pomažu da prorade svoje osjećaje prema roditeljima
  • pomažu u razrješenju pitanja gubitka i traume
  • pomažu da  razumiju zašto su odvojeni od roditelja
  • pomažu da shvate da oni nisu krivi za izdvajanje 
  • pokazuju koliko je roditeljima stalo do njih
  • pripremaju za povratak u obitelj

Važno je pripremiti dijete na kontakt s roditeljima i pomoći mu u izražavanju osjećaja, koji su često pomiješani te uključuju istodobno sreću, tugu i ljutnju. Također je važno dati djetetu dovoljno prostora da govori o svojim roditeljima te nikada ne kritizirati niti osuđivati roditelje ili njihova ponašanja pred djecom.

Za udomitelje je ponekad sudjelovanje u održavanju kontakta udomljenog djeteta i biološkog roditelja veliki izazov te je potrebno i udomitelje pripremiti i pružiti im potrebnu podršku, kako bi se kontakti proveli u najboljem interesu za dijete. Tu je najvažnija uloga Centra za socijalnu skrb, čija je dužnost dati udomitelju važne informacije o djetetu i njegovim biološkim roditeljima, savjetovati udomitelje, davati smjernice te poticati uključivanje u druge vidove pomoći i podrške (usluga savjetovanja i pomaganja, supervizije, uključivanje u udruge udomitelja, edukacije za udomitelje i sl.)

Iz uloge udomitelja, važno je djetetu dati do znanja da prihvaćate njegove roditelje, truditi se postići dobar odnos s njima te izbjegavati kritike i osuđivanja, bez obzira na njihovo ponašanje i obiteljsku situaciju zbog koje je došlo do izdvajanja djeteta. Ponekad je potrebno da udomitelji naprave prvi korak kako bi olakšali kontakt roditelja i djeteta i učinili ga manje stresnim, kako za roditelja, tako i za dijete. To mogu učiniti na način da potaknu roditelja na razgovor s djetetom, uključe ga u igru, predlože neke zajedničke aktivnosti, pitaju dijete želi li nazvati roditelje i slično. Važno je podržati trud bioloških roditelja da budu roditelji, ma kako mali bio.

Kod djeteta se često nakon susreta javljaju i neugodni osjećaji kao što su tuga, ljutnja i bijes, često je razočarano, a nekada se i srami svojih roditelja ako prilikom susreta budu neprimjerenog ponašanja.

Poslije susreta djeteta s biološkim roditeljima važno je osluškivati kako se dijete osjeća te na njegove osjećaje reagirati. Ako je dijete uznemireno, možete mu ponuditi razgovor, dati mu podršku. Ako je sretno, važno je da ga podržite u tome i date mu do znanja da ste i vi sretni zbog njega, jer se kod djeteta često javlja strah da ne smije biti privrženo i roditeljima i udomiteljima u isto vrijeme.

Važno je znati prepoznati djetetove osjećaje, pružiti mu podršku i osjećaj da je sigurno i  zaštićeno te da slobodno može izraziti svoje osjećaje. 

Kada dijete osjeti podršku i sigurnost udomiteljske obitelji i osjeti da udomitelji prihvaćaju njegovu biološku obitelj sa svim njezinim manama i nedostacima, i ono će se samo lakše nositi sa svim svojim pomiješanim osjećajima i lakše razvijati  u zdravu i sretnu osobu.

Autor: Katarina Matić, dipl. soc. radnica