Udomiteljstvo je privremeni oblik skrbi o djetetu izvan vlastite obitelji, kojim se djetetu osigurava odrastanje u obiteljskom okruženju, uz pružanje brige primjerene njegovoj dobi i potrebama, dok se ne stvore uvjeti za povratak djeteta u primarnu obitelj ili se ne donese odluka o drugom obliku skrbi za dijete. Roditeljska prava i obveze udomitelja ograničena su s obzirom na prava i obveze bioloških roditelja.

Često se miješaju pojmovi udomiteljstva i posvojenja. Za razliku od udomiteljstva, posvojenje je trajni oblik skrbi za dijete, pri čemu posvojitelji preuzimaju sva roditeljska prava i obveze. Posvojenjem među posvojiteljima i njegovim srodnicima s jedne strane te djetetom i njegovim potomcima s druge strane nastaje neraskidiv odnos srodstva i sva prava i dužnosti koje iz tog proizlaze.

Djeca se smještaju izvan vlastite obitelji (u ustanovu, obiteljski dom ili udomiteljsku obitelj) kada je u primarnoj obitelji ugrožena dobrobit djeteta. Najčešći su razlozi izdvajanja djeteta iz obitelji: zanemarivanje djeteta, poremećeni obiteljski odnosi, siromaštvo, napuštanje ili zlostavljanje djeteta te kronična bolest ili smrt roditelja. Djeci treba pružiti sigurno mjesto za odrastanje i razvoj dok se njihovim roditeljima pruža stručna podrška kako bi unaprijedili životne uvjete i roditeljske vještine te kako bi se djeca mogla vratiti u obitelj. Vodeći računa o potrebama i osobinama djeteta, donosi se odluka o najboljem obliku skrbi za njega u tom razdoblju.

S obzirom na toplinu, brigu i pažnju te iskustvo života u zdravoj sredini koju dijete može dobiti u udomiteljskoj obitelji, takav se oblik skrbi sve više naglašava i preporučuje.

Postoje različite vrste udomiteljstva: srodničko udomiteljstvo, tradicionalno udomiteljstvo i udomiteljstvo kao zanimanje.

Srodničko udomiteljstvo može pružati netko od članova primarne obitelji djeteta, ako je to u njegovu najboljem interesu. To mogu biti bake, djedovi, tete, stričevi, starija braća ili sestre i sl. Srodnički udomitelji imaju pravo na naknadu za životne troškove djeteta.

Tradicionalnim udomiteljstvom može se baviti osoba (ili obitelj) koja ispunjava sve uvjete za bavljenje udomiteljstvom, a ima vlastite izvore uzdržavanja. Tradicionalni udomitelj također ima pravo na naknadu za životne troškove djeteta (opskrbnina), ali i pravo na naknadu za rad udomitelja. U udomiteljsku obitelj može biti smješteno najviše troje djece, a kod udomitelja samca dvoje (postoje određene iznimke, kao primjerice kada se radi o smještaju braće i sestara, roditelja s djetetom do prve godine starosti ili smještaj u kriznoj situaciji).

Udomiteljstvo kao zanimanje može pružati osoba koja nije u radnom odnosu i koja se ne bavi samostalnom djelatnošću, a zadovoljava posebne uvjete vezane uz radno iskustvo i razinu obrazovanja (udomiteljstvo kao zanimanje može biti standardno ili specijalizirano). Udomitelji koji se udomiteljstvom bave kao zanimanjem imaju pravo na sve već navedene naknade, ali i prava iz mirovinskog i zdravstvenog sustava i prava u vrijeme nezaposlenosti. U udomiteljskoj obitelji koja se bavi udomiteljstvom kao zanimanjem mora biti smješteno troje korisnika istodobno (postoje iznimke kada se radi o djeci mlađoj od tri godine, djeci s težim poteškoćama ili smještaju roditelja s djetetom do godine starosti).

Više o uvjetima za bavljenje udomiteljstvom i naknadama možete pročitati na sljedećim poveznicama:

Uvjeti za bavljenje udomiteljstvom za djecu
Opskrbnina i naknada za rad udomitelja za djecu